ŠTO JE KRUŽNA ĆELAVOST?

Kružna ćelavost, stručni naziv alopecija areata, je autoimuna kožna bolest koja može zahvatiti osobe oba spola i svih dobnih skupina. Karakterizira je gubitak kose u obliku krugova ili na manjim ili većim područjima bilo gdje na tijelu. Ova bolest je relativno česta i javlja se u blažem ili težem obliku kod otprilike jedne do dvije osobe na dvjesto do tisuću ljudi. Najčešće pogađa djecu i adolescente, te žene srednjih godina, dok najteži oblici – potpuni gubitak kose na vlasištu (alopecia totalis) i gubitak svih dlaka na tijelu (alopecia universalis) – obično pogađaju mlađe ljude.

Uzroci pojave alopecije areate još nisu u potpunosti istraženi. Znanstvenici pretpostavljaju da bijele krvne stanice ili limfociti, koje tijelo proizvodi za obranu od stranih tvari poput bakterija i virusa, počinju napadati korijene dlaka (kako odabiru koje napasti, još nije poznato), što uzrokuje lokaliziranu upalu zbog koje kosa ispada. Folikuli dlake nisu oštećeni tijekom procesa, što omogućuje ponovni rast kose, iako to može potrajati godinu dana ili više. Isto vrijedi i za druge tjelesne dlake.

Bolest obično počinje na vlasištu, gdje se brzo pojavljuju okrugle ćelave 'mrlje' veličine kovanice. Koža na zahvaćenim područjima obično je normalna, ali može doći do laganog svrbeža ili crvenila – znakova upale. Vidljivih ožiljaka nema. Zbog male veličine tih mrlja, bolesnik ih često teško primijeti sam; obično ih otkrije frizer ili prijatelj sasvim slučajno.

Tijek bolesti nije moguće unaprijed predvidjeti, jer se kod svakog pojedinca odvija drugačije. Kod nekih ćelavi krugovi potpuno nestanu nakon nekoliko mjeseci i više se ne pojavljuju, kod drugih se mogu povremeno vraćati, dok se kod trećih šire na veći dio glave, a u najtežim slučajevima i na cijelo tijelo – u takvim slučajevima kosa i dlake više ne izrastaju. Alopecia totalis pogađa oko jednog od pet bolesnika, dok kod jednog od deset progresira čak u alopeciju universalis.

Iako mnogi ljudi obolijevaju od najtežeg oblika bolesti, neki su skloniji nego drugi. Povećanu sklonost progresiji bolesti imaju djeca, ljudi koji su već izgubili više od polovice kose na glavi, osobe s dodatnim autoimunim bolestima, ljudi s poremećajima noktiju i pojedinci čiji bliski članovi obitelji pate od bilo kojeg oblika ćelavosti.

Budući da je alopecia areata vjerojatno autoimuna bolest, njezino liječenje je zahtjevno i uglavnom dugotrajno, a uspjeh nije zajamčen. Dok su neki oblici ćelavosti potpuno izlječivi, mogućnost potpunog izlječenja kružne ćelavosti je mala. Ipak, postoje različite metode liječenja koje može provoditi samo liječnik specijalist.

Kod blažih oblika kružne ćelavosti često je najbolji 'liječnik' vrijeme – kod mnogih bolesnika kosa sama ponovno izraste nakon nekoliko mjeseci. Istina je da u početku može biti druge boje ili kvalitete od ostatka kose, ali to se obično brzo popravi.

Ako ćelave 'mrlje' ostaju, kod manjih područja ćelavosti na glavi obično se koriste injekcije steroida. One su najčešće učinkovite, iako uspjeh nije zajamčen i nisu prikladne za sve bolesnike, posebno ne za one s opsežnijim gubitkom kose, jer su bolne. Uspjeh u svakom slučaju nije zajamčen. Postoji i gel oblik tih injekcija, koji je znatno manje učinkovit.

Kod većih područja ćelavosti potreban je drugačiji pristup. U takvim se slučajevima najčešće koristi topikalna imunoterapija. Kako točno djeluje, još nije poznato, ali riječ je o nanošenju tvari na zahvaćena mjesta koja izaziva alergijsku reakciju i na neki način sprječava limfocite da napadaju korijene dlake. Kod takvog liječenja mogu se pojaviti nuspojave u obliku teške alergijske reakcije, zbog čega se ova terapija ne preporučuje djeci.

Za ćelavost općenito postoje neki lijekovi koji djeluju i kod alopecije areate. Za muškarce su dostupne dvije tvari koje relativno dobro djeluju protiv kružne ćelavosti. Prvi lijek je minoksidil, koji se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka. Kod otprilike trećine muških pacijenata kosa ponovno izrasta, dok se kod ostalih gubitak kose zaustavlja ili nema primjetnih promjena. Drugi aktivni sastojak je finasterid, koji se obično koristi za liječenje povećane prostate. On inhibira dihidrotestosteron, aktivni oblik muškog spolnog hormona testosterona, i može imati nekoliko nepoželjnih nuspojava. Za maksimalan učinak potrebno je dugotrajno uzimanje tableta.

Za žene se koriste nešto drugačiji aktivni sastojci. Budući da je uzrok ćelavosti često muški spolni hormon testosteron, kod žena se za liječenje koriste antiandrogeni. Ova terapija nije prikladna za muškarce jer ih 'feminizira' i blokira stanične receptore za taj hormon. Primjeri takvih tvari su ciproteron acetat i spironolakton, koji se moraju uzimati duže vrijeme.

Bez obzira na odabrano liječenje, važno je znati da uspjeh kod nijedne terapije nije zajamčen, a sva su liječenja dugotrajna i može ih provoditi samo liječnik specijalist.