SAVJETI ZA USPORAVANJE NASLJEDNE ĆELAVOSTI

Kao što kaže poznata slovenska izreka, "jabuka ne pada daleko od stabla". Kada ovu rečenicu prevedemo u medicinski rječnik, odnosno jezik genetike, možemo reći da su djeca uvijek barem malo slična roditeljima (iako sličnost ponekad nije odmah vidljiva ili postane očita tek nakon mnogo godina). Od svojih roditelja možemo (ali i ne moramo) naslijediti mnogo toga – boju kose, oči, duge noge i visoko čelo, temperament, ali i nepovoljne stvari, kao što su geni za sklonost raznim bolestima, tjelesne mane, ili, kao što ćemo istaknuti u ovom članku, mušku i žensku ćelavost.

Donedavno su znanstvenici smatrali da se genetska ćelavost kod muškaraca prenosi isključivo po muškoj liniji, dakle s oca na sina ili s djeda na unuka, itd. Međutim, novija istraživanja pokazala su da to nije posve točno – sklonost ćelavosti može se naslijediti kako po muškoj, tako i po ženskoj liniji obitelji. Neki istraživači čak smatraju da bi za gubitak kose kod muškaraca mogao biti "kriv" njihov djed po majčinoj liniji, ali to su za sada samo nagađanja.

Bilo kako bilo, genetika je alat koji ne griješi. Osoba koja nosi gen za ćelavost u tijelu, prije ili kasnije će postati ćelava, unatoč svim našim naporima. No, to ne znači da genetiku ne možemo barem nakratko prevariti ili usporiti. Ali kako?

Najvažnije je uzeti u obzir nasljeđe. Imate li oca ili djeda koji su ćelavi? Možda strica ili brata? Ili pak majku s tankom, prorijeđenom kosom? Ako je odgovor potvrdan, pitajte ih kada su počeli gubiti kosu – u šezdesetima? Četrdesetima? Ili možda već u dvadesetima? Svi ti faktori su važni i treba ih uzeti u obzir. Ako su vaši bliži rođaci počeli ćelaviti negdje oko vaših godina, onda znate da je vrijeme za poduzimanje mjera.

Postoji nekoliko "prirodnih" metoda za usporavanje ćelavosti. Među njima su smanjenje svakodnevnog stresa, koji može uzrokovati gubitak kose čak i bez nasljednih faktora, eliminacija proizvoda iz kupaonice koji sadrže mnogo štetnih kemikalija koje na duge staze štete kosi (kao što je većina boja za kosu) – zamijenimo ih prirodnim preparatima, šamponima, regeneratorima, bojama, lakovima, domaćim kremama...

Prirodne metode svakako uključuju i pravilnu prehranu – na dnevni jelovnik uvrstimo mnogo voća, povrća, orašastih plodova, proteinski bogate hrane, a možemo uključiti i dodatke poput vitamina, minerala, cinka i željeza, ili riblje ulje, koje značajno doprinosi zdravlju kose, kao i kože. Također, povremena masaža glave nikako nije suvišna, jer povećava cirkulaciju krvi u vlasištu i tako poboljšava ishranu i jačinu kose.

Prirodne metode sprječavanja ćelavosti najučinkovitije su prije nego što kosa uopće počne opadati, jer poboljšanjem njene kvalitete možemo privremeno odgoditi početak bolesti (jer ćelavost, poznata i kao alopecija, JE bolest). Međutim, ne mogu spriječiti njezin početak. Isto tako nisu ni medicinski preparati u obliku posebnih masti, šampona ili tableta, koje se obično mogu dobiti samo na recept kod liječnika specijalista. Međutim, lijekovi mogu usporiti ćelavost u početnoj fazi, kada bolest još nije uznapredovala. Primjerice, minoksidil i finasterid za muškarce te ciproteron acetat i spironolakton za žene. Svi ovi lijekovi djeluju hormonski; prvi blokiraju aktivni oblik muškog spolnog hormona testosterona, dihidrotestosteron, dok drugi blokiraju receptore za muške spolne hormone u ženskom tijelu. Na tržištu postoje i drugi preparati, poput šampona i gelova, ali su manje učinkoviti od gore navedenih lijekova.

Bez obzira na to koju metodu liječenja ili prevencije nasljedne ćelavosti odaberemo, moramo biti svjesni da je genetika jača od svih metoda i lijekova koje poznajemo za sprječavanje (prijevremenog) gubitka kose. Svi preparati nam mogu pomoći u većoj ili manjoj mjeri, ali kad ćelavost jednom definitivno nastupi, mogu nam pomoći samo umjetni dodaci, perike, ekstenzije i slične stvari, ili se možemo odlučiti za operaciju transplantacije kose.

Najbolje rješenje je da prirodne metode prevencije, poput zdrave prehrane i manje kemikalija, postanu svakodnevna rutina, čime ćemo mnogo doprinijeti zdravlju preostale kose. Možemo se i jednostavno pomiriti s ćelavošću – nećemo biti ni prvi ni posljednji, a rezultat će biti poboljšana slika o sebi i mnogo manje stresan život.