TRANSPLANTACIJA KOSE, DA ILI NE? ŠTO KAŽU STRUČNJACI?

Svaki gubitak kose, bio mali ili veliki, izaziva stres i smanjuje naše samopouzdanje, pa ga obično pokušavamo prikriti. U tome možemo biti više ili manje uspješni. Danas na tržištu postoji mnogo različitih proizvoda i lijekova koji jačaju kosu, potiču njezin rast, regeneraciju, povećavaju volumen i smanjuju ispadanje... no najučinkovitija metoda još uvijek uključuje operativni zahvat od strane školovanog specijalista – transplantaciju kose.

Što je zapravo transplantacija kose?

Transplantacija kose je kirurški postupak pri kojem specijalist uklanja jedan ili više folikula dlake s područja gdje ih ima više (obično stražnji dio glave) i premješta ih na područje ćelavosti (najčešće vrh glave). Postoji nekoliko različitih metoda transplantacije, a sve se izvode pod lokalnom anestezijom i traju od nekoliko sati do više dana, naravno s pauzama.

U praksi su najviše zastupljene dvije metode transplantacije, FUT (Follicular Unit Transplantation) i FUE (Follicular Unit Extraction).

FUT metoda transplantacije kose je najrasprostranjenija i istovremeno invazivnija od obje metode. Pacijentu se najprije izreže dio kože na području najveće gustoće kose. Pojedini folikuli dlake se zatim izrezuju iz kože, svaki posebno ili u skupinama od dva do četiri folikula, što se naziva folikularna jedinica. Izrezane vlasi se zatim presađuju na područje ćelavosti tako da se u kožu pomoću posebnih mikronoževa naprave rupice u koje kirurg „sadi” pojedinačne korijene ili folikularne jedinice u uzorku koji oponaša prirodni raspored kose. Odrezani dio vlasišta se potom zašiva, no nakon zahvata na glavi neizbježno ostaje linearni ožiljak, koji kosa obično prekriva, ali može biti vidljiv kod ljudi s kraćim frizurama.

FUE metoda je slična FUT metodi, s prednošću da nije tako invazivna i da operacija ne ostavlja vidljive ožiljke ili su oni maleni i svijetli. Također, liječnik uzima kosu sa stražnje strane glave i presađuje je na željeno mjesto; razlika je u tome što izrezuje svaki folikul zasebno, a ne cijeli dio vlasišta, zbog čega nije potrebno šivanje rana, koje brže zacjeljuju i ostavljaju manje vidljive ožiljke. Ova metoda je skuplja i traje dulje, obično nekoliko dana, jer se odjednom presađuje oko 800 folikularnih jedinica (za cijeli zahvat obično je potrebno od 1000 do 5000).

Na prvi pogled čini se da je FUE metoda mnogo bolja od FUT, ali to nije sasvim točno. Istina je da ostavlja manje ožiljaka, ali je i kvaliteta presađenih dlaka niža, a uspješnost operacije manja. FUE metoda se obično preporučuje ljudima koji žele manje korekcije vlasišta, koji žele izbjeći vidljive ožiljke, koji prirodno imaju rjeđu kosu i onima skloni lošem zacjeljivanju ožiljaka. S FUE metodom može se postići ista željena gustoća kose kao s FUT metodom, ali je za isti rezultat potrebno više zahvata, što ih čini skupljima, a i vjerojatnost uspjeha samog zahvata je manja.

Koja je metoda prikladna za pacijenta odlučuje specijalist nakon detaljnog pregleda i konzultacija, no nije nužno da je pacijent uopće pogodan za transplantaciju.

Iako je najveći interes za korekciju ćelavosti među mlađim muškarcima (oko tridesete godine života), upravo ta dob obično je najmanje prikladna za takav zahvat. Ako se muškarcu počne pokazivati ćelavost već u ranim dvadesetima, vjerojatno će s četrdeset godina imati još manje kose. Budući da ne postoji lijek za nasljednu ćelavost i da je transplantacija kose ne može trajno riješiti, mlađi pacijent koji obavi prvi zahvat u dvadesetima, za nekoliko godina ponovno će trebati još jednu transplantaciju, za što nije nužno da će mu ostati dovoljno kose za sam zahvat ili postizanje zadovoljavajućih rezultata. Stoga stručnjaci takvim pacijentima savjetuju da pričekaju dok im se ćelavost ne „ustali”. Dobar pokazatelj konačnog oblika ćelavosti su i muški rođaci – otac, djed, stričevi... budući da se gubitak kose obično nasljeđuje.

Također, bilo koji korektivni zahvat imat će manji učinak kod osoba svijetle puti i tamne, ravne, rjeđe kose. Kod osobe s takvim tipom kose čini se da svaka dlaka posebno iskače, pa je svaka nepravilnost još vidljivija. Najbolji rezultati transplantacije postižu se kod osoba sa svijetlom, gustom ili kovrčavom kosom, odnosno kod tamnoputih osoba.

Bez obzira na to koji tip zahvata odaberemo, svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Transplantacija kose nikada nije zahvat koji ugrožava život – rane su male, a komplikacije obično uključuju oticanje vlasišta, neugodno peckanje nakon zahvata, blage infekcije rana, itd. Budući da se zahvati izvode pod lokalnom anestezijom, ne postoji opasnost da se nakon operacije ne probudite. Najveći argument protiv bio bi da takvo rješenje nije trajno i da čak i kod pažljivo izvedene transplantacije kosa svejedno može otpasti, čime smo izgubili i vrijeme i novac. Stoga je svakako važno da, ako se odlučimo za transplantaciju kose, to učinimo kod specijalista koji stvarno poznaje svoj posao i može nam jasno predstaviti sve prednosti i nedostatke ovog načina estetskog zahvata.